Dubine

Najplice je more u Istri. Ondje dubina mora nikada ne prelazi 50 metara. Od Pule se morsko dno blago spu?ta te cini dugu i usku dolinu koja se od ?irja pru?a prema Italiji i zove se Jabucka kotlina. Najveca dubina u njoj je oko 240 metara. Od Jabucke se kotline morsko dno podi?e do Palagru?kog grebena gdje je najveca dubina 130 metara. Prema jugu dno se strmo spu?ta prema Ju?nojadranskoj dolini, u kojoj je najdublje izmjereno dno oko 1,300 metara.

Morsko dno

Pojava podzemnoga reljefa posljedica je tektonskih pomicanja, abrazije i erozije koje su se dogodile prije nekoliko milijuna godina u doba kada su odredeni dijelovi morskog dna jos bili kopno ili obalno podrucje. Neravna podrucja morskoga dna stalno se smanjuju uslijed sedimentacije organskih otpadaka zemlje. Taj je process spor, no stalan.

Morske mijene

Plima i oseka Jadranskoga mora imaju relativno male amplitude. U ju?nome dijelu ta razlika rijetko prelazi 40-ak centimetara, dok je u sjevernome dijelu ona nesto veca, tako da u Istri i Tr?canskom zaljevu iznosi 1 metar. U nekim uskim kanalima i zaljevima, plima mo?e poprilicno narasti tijekom jake bure. Taj fenomen karakteristican je za velike i duboke zaljeve ju?noga Jadrana. Morske su mjene mije?anoga tipa, ?to znaci da imaju poludnevni ritam tijekom punog mjeseca i mladaka, a dnevni ritam tijekom prve i zadnje cetvrti. Njihove su amplitude veoma nepravilne.

Morske struje

Morske su struje pod utjecajem vjetrova, razlika u tlaku, temperaturi i slanosti mora. S obzirom na smjer, mogu biti vodoravne i okomite. Postoje i one s morskog dna koje se javljaju kao posljedica kretanja morske vode s toplijih podrucja u hladnija. Tijekom toga kretanja povr?inski sloj vode se hladi i spu?ta se prema morskome dnu. Jadranske se morske struje te?e primjecuju. Brzina struja mijenja se u odredenim podrucjima, no to ovisi i o vremenskim razdobljima. Prosjecna brzina morske struje je oko 0,5 cvorova, no one mogu doseci brzinu i od 4 cvora.

Slanost mora

Ukupna kolicina soli dobivene iz kilograma morske vode naziva se slanost mora i obicno se izra?ava u gramima ili promilima. Slanost Jadranskoga mora je u prosjeku 38,30 promila, tj. 38.30 grama soli dobije se i 1 kg vode. U sjevernom je dijelu slanost ne?to ni?a nego na srednjem i ju?nom Jadranu zbog utjecaja rijeke Pad.

Temperatura mora

Jadransko more ima vrlo izra?enu godi?nju promjenu povr?inske temperature mora.
Prosjecna godi?nja temperatura je 11°C. More je najhladnije tijekom zime, a povr?inska
temperatura mora je oko 7°C; Ona rijetko moze pasti i ni?e. U proljece more postaje sve
toplije, pa povr?inska temperatura raste do 18°C. Ljeti temperature mora dose?u visoke
iznose, cak 22-25°C, a na ju?nom Jadranu i u Istri i do 27°C. Na Jadranu se termokline,
tj. dijelovi vodenog stupa koje odlikuje ista temperatura, veoma dobro mogu razlikovati.
Termokline su najocitije tijekom ljeta. Zimi pocinju izotermalni procesi, tj. izjednacavanje
temperature u vodenom stupu Ljeti prvu termoklinu zapa?amo na dubini od 3-5 m, iducu na oko 12 m, a sljedecu na 18 m, dok su na dubini vi?oj od 30 metara temperature uglavnom
konstantne tijekom cijele godine.

Valovi na Jadranu

Valovi se javljaju uglavnom kao posljedica vjetra. ?to je veci doseg, tj. povr?ina po kojoj vjetar pu?e, to ce veci valovi nastati. Njihova jacina ovisi o obliku obale i njezinoj izlo?enosti. Na taj se nacin dobiva mije?anje povr?inskog sloja vode s onim iz dubine te interakcija izmedu atmosfere i mora. Razlikujemo brijeg i dolinu vala. Duljina vala udaljenost je izmedu dvije doline vala. Visine jadranskih valova uglavnom se krecu izmedu 0,5 i 1,5 m, a vrlo rijetko prelaze 5 metara.